Prijetnja iz Washingtona: NATO nema priručnik za ovaj scenarij

NATO ima stotine i stotine stranica detaljnih vojnih planova o tome kako se obraniti od napada, no svi scenariji odvraćanja i obrane uvijek su polazili od pretpostavke – vanjskog neprijatelja.

Ne postoji priručnik za postupanje u slučaju pojačanih prijetnji predsjednika Donalda Trumpa da će po svaku cijenu preuzeti teritorij saveznika. Strategija glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea zasad je bila šutnja, ali to neće moći potrajati još dugo.

Danska premijerka Mette Frederiksen pokušala je obuzdati američke ambicije upozorenjem da bi, „ako SAD odluče vojno napasti drugu zemlju članicu NATO-a, sve stalo, uključujući i NATO, a time i sigurnosni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata“.

Trenutačna situacija – ostvarenje sna sovjetskih vođa

No čak i prije nego što dođe do bilo kakvih vojnih poteza – ili možda upravo prije njih – ne treba podcijeniti učinak eskalirajuće retorike.

„Ogromna je pobjeda za Vladimira Putina što uopće vodimo ovu raspravu“, primijetio je Patrik Oksanen, viši suradnik Stockholmskog foruma za slobodni svijet, dodajući da je trenutačna situacija unutar saveza ostvarenje sna sovjetskih vođa.

„Ovdje na dalekom sjeveru to shvaćamo vrlo ozbiljno, osobito činjenicu da su ove izjave došle ubrzo nakon Venezuele i da su dodatno ojačane ne samo od strane predsjednika Trumpa, nego i njegova savjetnika [Stephena] Millera“, koji je doveo u pitanje suverenitet Danske nad Grenlandom te čak i to bi li se neke europske trupe uopće suprotstavile SAD-u.

Zabrinutost je dodatno pojačala objava Millerove supruge Katie na društvenim mrežama, na kojoj je prikazana karta Grenlanda prekrivena američkom zastavom i riječju „Uskoro“.

Ed Arnold iz Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), i sam bivši dužnosnik u vojnom stožeru NATO-a, slaže se da se već sada „nanosi šteta“ savezu.

„To je savez izgrađen na vrijednostima i povjerenju“, rekao je Arnold za DW, pa je „već sam dolazak do ove točke oslabio savez“. Sama ideja da bi se o ovome vodile konzultacije unutar NATO-a bila bi loša i zbog „optike“, dodao je, jer bi to značilo da „32 saveznika sjede za stolom, a glavni izazov i prijetnja dolaze od nekoga tko sjedi za tim istim stolom“.

Neki promatrači predlažu da bi jedno rješenje moglo biti slanje europskih NATO trupa na Grenland, kako bi se Trumpu pokazalo da se obrana tog teritorija shvaća ozbiljno i da bi svako jednostrano raspoređivanje američkih snaga bilo nepotrebno.

Ravnatelj Instituta Europske unije za sigurnosne studije, Steven Everts, smatra da bi takva inicijativa mogla biti korisna, ali samo ako je vođena ispravnim razlozima. „Europljani bi trebali ozbiljno shvatiti sigurnost Arktika“, rekao je, „i ako postoje praznine, trebali bismo ih pokušati popuniti“.

Ipak, upozorio je da se tome ne smije pristupati kao pokušaju smirivanja Trumpa, jer se već pokazalo da takvi pokušaji „ne funkcioniraju“.

„Ljudi, ovo nije vježba. Ovo nije nešto što možete samo čekati i nadati se da će biti bolje. Ovo će se promijeniti samo ako poduzmemo odlučne korake kako bismo obranili svoje stavove — ne agresivno, nećemo se boriti protiv američke vojske zbog Grenlanda ako do toga dođe — ali moramo biti vrlo, vrlo jasni u pogledu toga kako vidimo budućnost Grenlanda, budućnost saveza i svega što uz to ide.“

Danski desničar protiv Trumpa

Anders Vistisen, danski zastupnik u Europskom parlamentu, slaže se s Evertsom i smatra da Europa treba „prestati igrati diplomatske igre, popuštati, pokušavati uvjeriti SAD da budu razumnije ili ih smirivati povećanim vojnim ulaganjima na Arktiku ili davanjem rudarskih koncesija na Grenlandu, ili bilo čime drugim o čemu se govorilo“.

Iako bi Vistisenovo političko opredjeljenje, kao člana desničarske Danske narodne stranke, moglo navesti na pomisao da se slaže s Trumpom oko nekih pitanja, on je zapravo prije godinu dana dospio na naslovnice – i izazvao buru – kada je opsovao govoreći Trumpu što može učiniti sa svojom namjerom da kupi Grenland.

Za DW kaže da je obećao da tu frazu više neće javno ponoviti, ali da i dalje stoji iza tog stava i svoje taktike korištenja otvorenog jezika kako bi Washingtonu jasno dao do znanja da je njegova pozicija neprihvatljiva.

„Nalazimo se u trenutku koji je toliko ozbiljan da nema mjesta sumnji ili bilo kakvom manevriranju u našoj komunikaciji“, rekao je Vistisen. „Moramo imati vrlo snažan i potpuno jasan odgovor i poručiti američkoj administraciji i predsjedniku Trumpu: ne, nećete imati nikakva prava ni pretenzije na Grenland i nećete nas uvjeriti, pritiskati ili zastrašivati da postupimo drugačije.“

Vistisen kaže da, iako cijeni izjave potpore drugih europskih čelnika, ne vjeruje da bi oni doista poslali trupe na Grenland. Očekuje da će upravo njegova premijerka pružiti dovoljno čvrstu obranu. „Ovo je pitanje koje se mora riješiti između Kraljevine Danske i američke administracije“, rekao je.

Danski ljevičar – spremni smo upotrijebiti oružje

Per Clausen iz redova Ljevice smatra da bi upravo druga strana Bruxellesa mogla imati moć utjecati na ovu situaciju. Clausen je uputio pismo svojim kolegama u Europskom parlamentu u kojem predlaže da se suspendira odobravanje carinskog sporazuma – za koji se uglavnom smatra da ide u korist SAD-u – sve dok Washington ne odustane od Grenlanda.

„Ako prihvatimo ovaj sporazum dok Trump prijeti međunarodnom poretku i iznosi izravne teritorijalne pretenzije prema Danskoj“, navodi se u Clausenovu pismu, „to će se smatrati nagradom za njegovo djelovanje i samo će doliti ulje na vatru“.

„Imamo mnogo toga što bismo mogli učiniti, a što bi vrlo ozbiljno naštetilo SAD-u, barem kada je riječ o gospodarstvu“, rekao je Clausen.

„I mislim da moramo potpuno jasno dati do znanja Sjedinjenim Državama da smo spremni upotrijebiti to oružje ako SAD ne prestanu s agresijom prema Grenlandu.“

Clausen je za DW rekao da su njegovi sugrađani „vrlo, vrlo ljuti“, više nego uplašeni. Nada se da će njegov prijedlog dobiti dovoljno političke težine kako bi natjerao SAD da obrate pozornost, odnosno da „shvate kako Danska u ovoj situaciji nije izolirana te da europski čelnici ne govore samo o solidarnosti s Danskom i Grenlandom, nego su spremni i djelovati“.

Može li pritisak EU-a spasiti NATO?

Steven Everts kaže da u tome vidi barem jedan ohrabrujući znak. Tijekom sastanka u Parizu, održanog u okviru „Koalicije voljnih“ za potporu Ukrajini, čelnici Njemačke, Italije, Poljske, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine pridružili su se danskoj premijerki Mette Frederiksen u zajedničkoj izjavi u kojoj su naglasili da je „na Danskoj i Grenlandu — i isključivo na njima — da odlučuju o pitanjima koja se tiču Danske i Grenlanda“.

Izjavu su objavili neposredno prije sastanka s američkim izaslanicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, pri čemu se europski čelnici nisu ustručavali mogućeg sukoba koji bi takav potez mogao izazvati, niti njegova utjecaja na američku potporu europskim naporima vezanima uz Ukrajinu.

Iako se ovaj korak može činiti malen, Everts kaže da je on „jasno pokazao koliko ozbiljno“ čelnici doživljavaju ovu prijetnju.